SINOPSIS za video rad VIROVI NASILJA

Rad Virovi nasilja baziran je na snimima i iskustvima sa rezidencije Beyond the endless border. Vizuelni aspekt rada uključuje tri kratka snimka reke Une i vodopada na njoj, koji se montiraju, remiksuju, usporavaju i pretvaraju u vizuelni esej koji prati naraciju. Naracija je bazirana na putopisnom iskustvu, vožnji do Štrbačkog buka i šetnji uz tok Une, na kom se ne nailazi na puno ljudi, ali se nailazi na tragove prisustva, na policijska upozorenja, na rančeve na zemlji, cipele, i slične stvari koje nas podsjećaju na prisustvo nasilja usred „netaknute prirode“ i njenih ljepota.

U fokusu je i srušeni pješački most neposredno iznad Štrbačkog buka. Betonski stubovi držači, visoki i i dalje lijepi, stoje i sa jedne i sa druge strane. Sa druge strane, drvene daske nekadašnjeg mosta poniru u vodu. Most kojim se nekad slobodno prelazilo sa jedne na drugu stranu reke, sada ne postoji. Poslije rata u Jugoslaviji, Una je postala „prirodna granica između BiH i Hrvatske“. Nekad su posjetioci i šumske životinje hodali sa jedne na drugu stranu. Nekad se nije govorilo da je „Una prirodna granica“. Kako mosta više nema, ni zajedničke države nema, i granica je tu, da označi neprekidnu spiralu ljudskog nasilja, u ambijentu moćne i mitske reke.

Kako je rat unesrećio Jugoslavene i postavio granicu, sada posljedice tog rata koje vidimo kroz srušen most i postojeću granicu, koja unesrećuje neke druge ljude koji bježe od nekog drugog rata. Na Uni više nema pješačkih mostova, tako da izbjeglice plivaju, guše se i dave se, odnose ih virovi, a na drugoj strani, ko je se dočepa, čekaju iste guste šume i ljudi u uniformama kojima je zadatak da ih love, da ih vrate preko nepostojećih mostova koje su oni ili očevi im prije trideset godina srušili.