ANA OPALIĆ
rođena je 1972. godine u Dubrovniku. 1997. godine diplomirala je TV i filmsko snimanje na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Bavi se fotografijom, videom i dokumentarnim filmom. Samostalno izlaže od 1991. godine. 1997. nagrađena je na godišnjoj izložbi Hrvatskog fotosaveza kao najbolja mlada fotografkinja. Od 2000. ima status samostalne umjetnice pri HZSU.
2003. predstavljala je Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu (zajedno s Borisom Cvjetanovićem). 2009. godine dobila je 2. nagradu na natjeÄajnoj izložbi T-HTnagrada@msu.hr. 2016. godine u koautorstvu sa umjetnicom Vesnom MaÄković dobila je 3. nagradu na izložbi T-HTnagrada@msu.hr. OsnivaÄica je web portala Suvremena hrvatska fotografija (www.croatian-photography.com). Redateljica je i snimateljica dva dokumentarna filma JoÅ¡ jednom (Ana Opalić i Noah Pintarić, 2014.) i Lijek, 2018.
Objavila je dvije knjige fotografija:
Brsalje, 2017. i Dom, 2018. Živi i radi u Zagrebu.
Beyond The Endless River kako dobar naslov pomislila sam kad sam sasvim sluÄajno u dokolici ljetovanja nabasala na knjigu u izdanju Phoenix Art muzeja iz 1979. u kojoj autor eseja James K. Ballinger predstavlja radove umjetnika s izložbe zapadno-ameriÄke umjetnosti 19. stoljeća koji u olovci i vodenim bojama prikazuju divlji Zapad. Naslov je obećavao ne samo veliko otkriće već i fiziÄku manifestaciju otkrića. Listajući umjetniÄke zapise slikom otkrivala se netaknuta nevina osamljenost nikad do tada posjećenih prostranstava.
U zanosu naivnog razmiÅ¡ljanja inspiriranog razgledavanjem knjige uvodniÄar priopćava „pravu istinu“ pojave umjetnika u divljini koji pomiÄu granice poznatog. Naime, neki Robert Livingston i James Monroe informirali su predsjednika Thomasa Jeffersona: „The whole of Louisiana Territory could be purchased for fifteen million dollars“, Å¡to povijest bilježi kao jednu od najvećih transakcija zemljiÅ¡ta. Kako nisu znali koliko su zemlje kupili i gdje su joj granice, definiranje granica postalo je temom istraživaÄa koje je angažirala federalna vlada kako bi se iste utvrdile, a ujedno i trasirale transportne rute, ubilježile naslage minerala, a puno kasnije odredile lokacije budućih gradova.
Umjetnici eksploreri/istraživaÄi ustvari su bili zaposlenici vlade u njihovim istraživaÄkim poduhvatima poput Whipple survey iz 1958. godine ili istraživaÄkih ekspedicija kompanija poput Trans-Misissipi West. Oni lutaju, bilježe i izvjeÅ¡tavaju o do tada neistraženim teritorijama i postaju umjetnici-istraživaÄi, umjetnici-putnici, ili stacionirani umjentici. Njihov umjetniÄko-istraživaÄki rad i ekspedicije doprinose sveopćoj popularizaciji „divljeg zapada“ i plemenitih divljaka. U svom povijesnom narativu kao integralni sastojak ameriÄke povijesti podrazumijeva se otkrivanje novih teritorija, a kako je povijest ipak lanÄani slijed dogaÄ‘aja William Goetzmann u Exploration and Empire (1966) navodi: „Exploration is not throught of as a process with cultural significance. Rather it is viewed as a sequence of dramatic discoveries – isolated events, colorful and even interesting perhaps, but of little consequence to the basic sweep of civilization. This is 4 5 because exploration has rarely, if ever, been viewed as a continouous form of activity or mode of behavior. The words „exploration“ and „discovery“ are most often and most casually linked in the popular imagination simply as interchangeable synonyms for „adventure“. But, exploration is something more than adventure, and something more than discovery“.
Navodeći ovaj citat autor teksta zakljuÄuje kako ovi umjetnici nisu ti koji su napravili veliko „otkriće“ ili znaÄajan umjetniÄki rad, ali njihov vizualni zapis je iskustvo iz prve ruke gledano iz perspektive 19. stoljeća i duha vremena. Slijedeći važan detalj za osobno promiÅ¡ljanje je oÄiti izostanak žena u pohodima, ekspedicijama, i njihova sveopća odsutnost u svakom segmentu nastajanja narativa „novo otkrivenih“ teritorija, ekonomije, eksploatacije i kulture. Da li bi uÄinile isto ili drugaÄije? Navedena je samo jedna Elisabeth Lamoisse za koju se predpostavlja da je bila stacionirana u New Orleansu.