POLYGON

Beyond the Endless River / Border

Beyond The Endless River. „Kako dobar naslov”, pomislila sam kada 
sam sasvim slučajno, u dokolici ljetovanja, nabasala na knjigu u izdanju
Phoenix Art muzeja iz 1979.. Naime, autor eseja James K. Ballinger
predstavlja radove umjetnika s izložbe zapadno-američke umjetnosti 19. stoljeća koji u olovci i vodenim bojama prikazuju divlji Zapad.
Naslov je obećavao ne samo veliko otkriće, već i fizičku manifestaciju
otkrića. Listajući umjetničke zapise slikom otkrivala se netaknuta,
nevina osamljenost nikad do tada posjećenih prostranstava.
U zanosu naivnog razmišljanja inspiriranog razgledavanjem knjige
uvodničar priopćava ‚pravu istinu’ o pojavi umjetnika u divljini koji
pomiču granice poznatog. Naime, neki Robert Livingston i James
Monroe informirali su predsjednika Thomasa Jeffersona: “The whole
of Louisiana Territory could be purchased for fifteen million dollars“,
što povijest bilježi kao jednu od najvećih transakcija zemljišta. Kako
nisu znali koliko su zemlje kupili i gdje su joj granice, definiranje granica
postalo je temom istraživača koje je angažirala federalna vlada kako bi
se iste utvrdile, a ujedno i trasirale transportne rute, ubilježile naslage
minerala, a puno kasnije odredile lokacije budućih gradova.
Umjetnici-istraživači su zapravo bili zaposlenici vlade u vlastitim
istraživačkim poduhvatima poput Whipple Survey ekspedicije iz 1958.
godine, ili istraživačkih ekspedicija kompanija poput Trans-Misissipi
West. Oni lutaju, bilježe i izvještavaju o do tada neistraženim teritorijima
i postaju umjetnici-istraživači, umjetnici-putnici ili stacionirani umjetnici.
Njihov umjetničko-istraživački rad i ekspedicije doprinijeli su sveopćoj
popularizaciji ‚divljeg zapada’ i plemenitih divljaka.
U svom povijesnom narativu, kao integralni sastojak američke povijesti,
podrazumijeva se otkrivanje novih teritorija, a kako je povijest
ipak lančani slijed događaja William Goetzmann u Exploration and
Empire (1966.) navodi: “Exploration is not thought of as a process with
cultural significance. Rather it is viewed as a sequence of dramatic
discoveries – isolated events, colorful and even interesting perhaps,
but of little consequence to the basic sweep of civilization. This is because exploration has rarely, if ever, been viewed as a continuous
form of activity or mode of behavior. The words ’exploration’ and
’discovery’ are most often and most casually linked in the popular
imagination simply as interchangeable synonyms for ’adventure’. But,
exploration is something more than adventure, and something more
than discovery“.  Navodeći ovaj citat autor teksta zaključuje kako ovi umjetnici nisu ti koji su napravili veliko ‚otkriće’ ili značajan umjetnički rad, ali njihov vizualni zapis predstavlja iskustvo iz prve ruke, gledano iz perspektive 19. stoljeća i duha vremena.
Sljedeći važan detalj za osobno promišljanje je očiti izostanak žena
u pohodima, ekspedicijama, i njihova sveopća odsutnost u svakom
segmentu nastajanja narativa ‚novo otkrivenih’ teritorija, ekonomije,
eksploatacije i kulture. Bi li žene učinile isto ili drugačije? Navedena je
tek jedna istraživačica, Elisabeth Lamoisse, za koju se pretpostavlja
da je bila stacionirana u New Orleansu.
Iz Misissipija u Liku
Atmosfera ekspedicija 19. stoljeća, odnosno proizvedeni umjetnički
narativi u sebi su sadržavali određenu vrstu žudnje i preciznog
definiranja, a kako bi se kod čitatelja smanjio strah od novoga i
nepoznatog, ali i ublažio osjećaj nepremostivosti. To se ponajbolje
vidi u izboru motiva i naslova radova koji su označavali rute, ili
imena lokaliteta poput Plemeniti divlji čovjek, Usamljeno drvo, Dijete
u krilu, Kineski sustav navodnjavanja, Sudbina Manifesta, Stijena
nezavisnosti…
Radeći dugi niz godina na temi SheStory (tri generacije žena u
100 godina i 11 nominalnih država) bavim se identitetom. U Lici
i na Krbavskom polju proučavam načine na koje se narativima
zaposjeda teritorij, koje su dinamike urušavanja socijalne i kulturne
strukture društva uslijed posljedica rada i izolacije. Logičan slijed
je bio proširiti koncept na novi segment rada – platformu naslova
Beyond the Endless Border i pozvati na suradnju kolegice umjetnice
da svojim radom i bivanjem postanu istraživačice "divljina Like" i
suučesnice novih ekspedicija. Beyond the Endless Border platforma je
za umjetnice koje odlaze u divljinu, stvarnu i metaforičku, u nepoznata
i društveno zapuštena područja istražujući, bilježeći i stvarajući nove
narative prostora kao temelj novim budućim ishodima.
Beyond the endless River postaje Beyond the Endless Border projekt
je o ženama u divljini, ali ne bilo kojoj divljini – ‘u prirodi’, divljini kao
metafori socijalno urušenog društva. U ovom konkretnom slučaju radi
se o tzv. kuriranoj divljini koja se odnosi na prostor Like - područje
od Plitvičkih jezera, Korenice, Krbavskog polja i okolnih sela, preko
Udbine, Donjeg Lapca, Gračaca i Nacionalnog parka Una, šireći se
uzduž granice s Bosnom i Hercegovinom.
Poetike umjetnica i njihov rad okosnice su rukopisa kojima će bilježiti
proces, prostor, iskustvo, osobno se upuštajući u ekspediciju.
Branka Cvjetičanin

Post navigation

Comments are closed.